Pet godina raditi na nečemu, postići koliki-toliki rezultat i onda se pojavi naslov u novinama koji sve to može vrlo lako da baci u vodu. Riječ je o tekstu koji je juče (16. 09. 2011.) izašao u "Vijestima" u rubrici "Kultura", pod nazivom "Strip nije isplativ".
Nisam novinar, ali se razumijem u neke stvari vezane za taj posao. Jedna od njih je da naslov teksta , ako želiš da ga iko pročita, ne smije biti i zaključak. Da je naslov ovog pomenutog teksta bio npr. "Da li je strip isplativ?" vjerovatno bi zaintrigirao više čitalaca. Ovako, ako uzmemo u obzir činjenicu da većina naroda čita samo naslove (naročito one u kojima je dat i zaključak), velika je vjerovatnoća da tekst nisu pročitali upravo oni ljudi na koje sam apelovao u intervjuu.
Slijedeće što mi je zasmetalo u istom tekstu je što su moje mišljenje, da je interesovanje za strip kod nas poraslo, opovrgli suprotnim mišljenjem profesora Fakulteta likovnih umjetnosti - Cetinje, Suzane Pajović Živković i Lazara Pejovića. Oboje su mi prijatelji iz studentskih dana i jako ih cijenim, ali se ne slažem s njihovim mišljenjem da ne postoji interesovanje za strip. Već godinama se bavim stripom, a poslijednjih pet godina se bavim i proučavanjem istog, trudeći se da povećam zainteresovanost javnosti i donekle u tome uspio. S toga bi njihove izjave trebalo tumačiti kao lične stavove, a nikako iz njih izvlačiti konačan zaključak (i još ga spičiti u naslov). Lazar Pejović je kao dokaz za ispravnost svog stava naveo primjer neke engleske kompanije koja je htijela da angažuje studente Fakulteta likovnih umjetnosti da rade strip na zadatu temu, a koja nije htjela da plati ni 50 evra po strani (tabli). Tu moram da objasnim neke stvari:
Naše crtače "stranci" ne angažuju zbog "izuzetnog talenta" ili nedostatka talentovanih crtača u tim zemljama, već iz čisto ekonomskih razloga. Žašto bi angažovali nekoga da ima radi tablu stripa za 500 (i više) evra, kad ovdje mogu naći nekoga ko će isto raditi za 200. Ta engleska kompanija je krenula još bezobraznije i pokušala da angažuje studente iz jedne siromašne zemlje, misleći (srećom, prevarili su se) da će ovi to raditi budzašto. Ipak, to je jedan izolovan primjer, koji ne može biti i mjerilo.
Neke izjave koje sam dao za ovaj tekst tokom razgovora s novinarkom su izmješane s Lazarovim izjavama, pa neki djelovi teksta izgledaju zbunjujuće. Neću sada navoditi te detalje, ali jedan meni vrlo važan detalj moram ispraviti. U razgovoru sam rekao da sam po zanimanju grafički dizajner, a ne i da sam diplomirao isti na FLU - Cetinje, kako stoji u tekstu. Da ubuduće ne bi bilo zabune - studirao sam grafički dizajn, apsolvirao i izgubio interesovanje za isti (iako se ponekad prihvatim nekog dizajnerskog poslića). DIPLOMIRAO NISAM I NEĆU!!!
Nisam novinar, ali se razumijem u neke stvari vezane za taj posao. Jedna od njih je da naslov teksta , ako želiš da ga iko pročita, ne smije biti i zaključak. Da je naslov ovog pomenutog teksta bio npr. "Da li je strip isplativ?" vjerovatno bi zaintrigirao više čitalaca. Ovako, ako uzmemo u obzir činjenicu da većina naroda čita samo naslove (naročito one u kojima je dat i zaključak), velika je vjerovatnoća da tekst nisu pročitali upravo oni ljudi na koje sam apelovao u intervjuu.
Slijedeće što mi je zasmetalo u istom tekstu je što su moje mišljenje, da je interesovanje za strip kod nas poraslo, opovrgli suprotnim mišljenjem profesora Fakulteta likovnih umjetnosti - Cetinje, Suzane Pajović Živković i Lazara Pejovića. Oboje su mi prijatelji iz studentskih dana i jako ih cijenim, ali se ne slažem s njihovim mišljenjem da ne postoji interesovanje za strip. Već godinama se bavim stripom, a poslijednjih pet godina se bavim i proučavanjem istog, trudeći se da povećam zainteresovanost javnosti i donekle u tome uspio. S toga bi njihove izjave trebalo tumačiti kao lične stavove, a nikako iz njih izvlačiti konačan zaključak (i još ga spičiti u naslov). Lazar Pejović je kao dokaz za ispravnost svog stava naveo primjer neke engleske kompanije koja je htijela da angažuje studente Fakulteta likovnih umjetnosti da rade strip na zadatu temu, a koja nije htjela da plati ni 50 evra po strani (tabli). Tu moram da objasnim neke stvari:
Naše crtače "stranci" ne angažuju zbog "izuzetnog talenta" ili nedostatka talentovanih crtača u tim zemljama, već iz čisto ekonomskih razloga. Žašto bi angažovali nekoga da ima radi tablu stripa za 500 (i više) evra, kad ovdje mogu naći nekoga ko će isto raditi za 200. Ta engleska kompanija je krenula još bezobraznije i pokušala da angažuje studente iz jedne siromašne zemlje, misleći (srećom, prevarili su se) da će ovi to raditi budzašto. Ipak, to je jedan izolovan primjer, koji ne može biti i mjerilo.
Neke izjave koje sam dao za ovaj tekst tokom razgovora s novinarkom su izmješane s Lazarovim izjavama, pa neki djelovi teksta izgledaju zbunjujuće. Neću sada navoditi te detalje, ali jedan meni vrlo važan detalj moram ispraviti. U razgovoru sam rekao da sam po zanimanju grafički dizajner, a ne i da sam diplomirao isti na FLU - Cetinje, kako stoji u tekstu. Da ubuduće ne bi bilo zabune - studirao sam grafički dizajn, apsolvirao i izgubio interesovanje za isti (iako se ponekad prihvatim nekog dizajnerskog poslića). DIPLOMIRAO NISAM I NEĆU!!!
No comments:
Post a Comment