Nepravda

Oni koji me znaju, odnosno oni koji poznaju moj rad, znaju da sam sav crno bijeli. Ipak, ovih dana sam se odlučio da učestvujem na konkursu za koloristu za strip "Ratovi vrsta", koji je objavljen u strip vestima, a koji je objavio Darko Macan, scenarista pomenutog stripa (crtež: Vuja Radovanović). Bio je to moj pokusaj da na "mala vrata" udjem u "profesionalni" svijet stripa. Nikad ranije se nisam bavio tim poslom, pa nisam ni znao u sta se upuštam, dok nisam krenuo da radim i...
Prvo što sam primjetio bilo je da ja to ne znam, pa sam otvorio razne tutoriale i počeo da učim. Trebalo mi je dva dana da prikupim dovoljno caka da mogu da se upustim u rabotu. Onda je krenulo "znojenje" i grijanje zadnjice (do utrnuća) i završio sam zadatak (obijiti dvije zadate Vujine stranice). Evo kako je to ispalo.

Onda sam dobio ohrabrujuće pismo od organizatora konkursa, u kome se kaže da sam ušao u uži krug, pa sam navalio još više (trne li - trne) i uradio i ovo:

Na kraju ipak nisam primljen (još uvjek ne znam ni ko je), ali nema veze. Neka posao i dobije onaj ko je duže u tome i ima više iskustva. Tako i treba da bude.

Ali, zašto sve ovo pišem. Zato što sam shvatio da kolorista nije beznačajna figura u stripu. Da nije tek tako uzeti nečiji crno-bijeli crtež i nabaciti boje u Photoshopu. Posao je to itekekav. Koloristi su nepravedno zapostavljeni u svijetu stripa. Ja prvi nisam obraćao pažnju na njih. Čak i kad uzmete strip u ruke i pročitate ko ga je radio, piše: Artist - taj i taj; Colorist: taj i taj. Kao oni nisu umjetnici. Velika je to nepravda. Ja ih od sada gledam drugim očima (zamijenio sam one stare - obične, za nove "technicolor eyes"). Imam čak i idola medju koloristima. Zove se Dave Stewart. O njemu drugi put.

Vratite mi moje stripove

1986. sam, pokušavajući da ubijem ultra-dosadu izazvanu lektirom (ne sjecam se tačno - Sofka ili Koštana), u jednoj beogradskoj knjižari naletio na ovaj album Dubravka Matakovića, nakon koga su mi prestali bit smiješni i Alan Ford i Monti Pajton i profesorka iz srpskog. Poslije sam taj album posudio drugu, koji mi i nije baš neki drug, nego je išao s mojim bratom u razred, pa se poslije ukrcao na brod, oženio i preselio i više ga nikad nisam vidio (strip).
Kasnije sam naletio na neki strip koji je objavljen povodom nekog konkursa na kome je Mataković dobio drugu nagradu (Protmen i Čovjek-frižider), a Kordej prvu, a treću neki lik za strip o neke dvije ženske koje iz osvete nekom bajkerima odsijecaju organe za multipliciranje. I taj sam strip nekome posudio i više ga nemam. Tata mi je bacio nekoliko brojeva Princa Valijanta, Vidike posvećene stripu, u kome su bile Kordejeve "djevojčice" i album Novog kvadrata.
Sada od Matakovića imam samo neke fotokopije njegovih stripova koje mi je poslao za prvi HSF, a uspio sam ih izložit tek na trećem.
Ipak nije sve tako crno, jer sam kupio internet i sada mogu da pratim šta čovjek radi na:
http://www.matakovic.net/index.html i
http://www.webart.hr/matakovic/

P.S.
Nedostaju mi još dva albuma od Maurovića, tri Sin City-ja, stripoteka s pretposlijednjom epizodom Vama, a Liga izuzetnih džentlmena mi je kod Baljosha. Vraćajte to dok sam još dobre volje.

HERCEG NOVI HOSTS WORLD CLASS COMICS ARTISTS

Author: Vuk Perović
Place: Montenegro
Date: 03 October 2010

 

The 4th annual comic book festival in Herceg Novi, a coastal resort in Boka Kotorska Bay in Montenegro proved that in Southeast Europe there is still substantial interest in the ninth art, as it is called. The 1970s and 1980s were the golden age of comics in the former Yugoslavia. The industry was in full bloom, with a number of widely-available and diverse publications including magazines, single editions, and albums, ranging from mainstream Marvel and DC Comics superhero editions to Italy's celebrated Max Bunker or Sergio Bonelli.

The Herceg Novi Comics Festival was started by Nikola Čurčin, a graphic designer and comics fan, a man who simply is in love with the art. The festival is fuelled entirely by local enthusiasm. A number of well-known comic book artists from the region, who are employed with major publishers, have participated in this event in Montenegro.
"The hardest thing was getting guests to come to the festival,'' Nikola Čurčin told South East Europe: People and Culture. "It’s a new festival, one that they had never heard of, so they weren't sure. A fortunate circumstance is that the festival is held next to the sea and at the start of September, when the weather is good!"
Nice weather aside, the most important thing for a festival is usually the guests. During the four years that the festival has existed, it has hosted the likes of Igor Kordej, a Croatian comic book artist currently employed with DC Comics and Marvel, who worked on Tarzan, and Serbian comic book artist Zoran Janjetov, who drew comics in France.

Aleksa Gajic’s "Edit and I"

 

"It helped me a lot that Igor Kordej agreed to come to the festival, in spite of all his obligations, because being the festival's best known artist this year, he encouraged the other guests to come," Čurčin says.

This year's star was Serbian comic book artist and animator Aleksa Gajić. His works were exhibited along with "Edit and I", an animated science fiction movie. Gajić also took part in the festival's most fun part, a "comics duel" with Čurčin, as the challenger. The duellists “clash” in front of the audience – each of them alternately drawing one scene. All the glory goes to the one who does his share faster and finds more support in the public than his rival. In honour of the festival’s spirit, however, it is not that important who wins. Čurčin says that what is important is that the competitors, unlike boxers, come out of this match unharmed.

"The number of visitors has been growing each year," Čurčin says. "We were happy with the number this year. It was a great pleasure to learn that visitors also came from abroad, mostly the UK, solely for the purpose of seeing the festival."
Next year’s edition should include such well-known names like Irena Jukić-Pranjić, the author of "Women's Comics in the Balkans," and Nina Bunjevac from Toronto.

24-satno crtanje stripova

24-satno crtanje stripova u Zagrebu je zavrseno. Malo se cekalo da objave radove na netu, ali stigli su. Uploadovano je 488 tabli uradjenih za 24 sata. Ja cu vam prikazati samo neke od (po meni) najuspjesnijih autora, a ostale pogledajte na:
 www.24satnocrtanjestripa.com/

 
Dario Arana

   
Darko Macan

Ivana Pipal

 
Maksim Šimić 

 
Goran Duplančić

 ucesnici

Da ponovimo: ucesnici i ucesnice, njih ukupno 23 (zamalo i to da bude 24), dobilo je zadatak da za 24 sata urade 24 table stripa, na temu koju su saznali pred sam start. Tema je bila Prva ljubav. Kada sam, prije nekoliko dana najavio ovaj dogadjaj, jedan prijatelj me upitao zasto i ja (odnosno HSF) ne organizujem nesto slicno. Moj odgovor je: "Ne znam, mozda, razmislicu." Smatrate li Vi to dobrom idejom? Kliknite ovdje ispod na komentar i napisite sta mislite. Ako vecina bude za, onda nemam sta da razmisljam.

StripGenerator

Koliko puta ste pozeljeli da nacrtate strip, a mislite da vam za to nedostaje crtacki talenat. Evo rjesenja za taj problem. StripGenerator je web servis, koji vam omogucava da uz pomoc vec gotovih okvira, baloncica i karaktera kreirate vlastiti strip. Upravljane je vrlo jednostavno, sto omogucava brze i zabavnije kreiranje stripa. Osim vec spremnih, mozete kreirati i sopstvene likove, a sve je objasnjeno na:

http://www.youtube.com/watch?v=dxpenVDrWMo&feature=player_embedded

Ako vam se svidja, navalite. Ne dozvolite idejama da propadaju.

predstavljanje HSF-a na Salonu stripa u SKC-u

Juce smo se, u SKC-u predstavili mi i slicni festivali u Laktasima, Leskovcu i Cacku. Programi su nam slicni, problemi isti. Necu uopste da pisem o tome, nago nas posjetite kad za to dodje vrijeme.

 

Danas press konferencija. Da vidimo i cujemo sta ziri i gosti imaju da kazu.