1986. sam, pokušavajući da ubijem ultra-dosadu izazvanu lektirom (ne sjecam se tačno - Sofka ili Koštana), u jednoj beogradskoj knjižari naletio na ovaj album Dubravka Matakovića, nakon koga su mi prestali bit smiješni i Alan Ford i Monti Pajton i profesorka iz srpskog. Poslije sam taj album posudio drugu, koji mi i nije baš neki drug, nego je išao s mojim bratom u razred, pa se poslije ukrcao na brod, oženio i preselio i više ga nikad nisam vidio (strip).
Kasnije sam naletio na neki strip koji je objavljen povodom nekog konkursa na kome je Mataković dobio drugu nagradu (Protmen i Čovjek-frižider), a Kordej prvu, a treću neki lik za strip o neke dvije ženske koje iz osvete nekom bajkerima odsijecaju organe za multipliciranje. I taj sam strip nekome posudio i više ga nemam. Tata mi je bacio nekoliko brojeva Princa Valijanta, Vidike posvećene stripu, u kome su bile Kordejeve "djevojčice" i album Novog kvadrata.
Sada od Matakovića imam samo neke fotokopije njegovih stripova koje mi je poslao za prvi HSF, a uspio sam ih izložit tek na trećem.
Ipak nije sve tako crno, jer sam kupio internet i sada mogu da pratim šta čovjek radi na:
http://www.matakovic.net/index.html i
http://www.webart.hr/matakovic/
P.S.
Nedostaju mi još dva albuma od Maurovića, tri Sin City-ja, stripoteka s pretposlijednjom epizodom Vama, a Liga izuzetnih džentlmena mi je kod Baljosha. Vraćajte to dok sam još dobre volje.
No comments:
Post a Comment