Thursday 29 September 2011

STRIP BLUES

Ne, nije riječ ni o Žeželjljevom ni o Toppijevom stripu "Blues". Nije ni neka tužna priča o stripu koja bi mogla da nosi ovakav naslov. Radi se o kratkom stripu tandema Berardi - Milazzo (Ken Parker) na koji sam slučajno naletio tražeći prigodnu ilustraciju za jučerašnji post i koji sam morao ubaciti na blog. Evo ga:





Monday 26 September 2011

NIGHTWALK


Ono što sam u jednom od ranijih postova opisao kao "doručak" izgleda otprilike ovako. Dakle, kafica na stolu, cigare, pepeljara, papiri i flomasteri (nekad koristim i WACOM). Ranije sam crtao bilo šta i potpuno nevezano, a onda sam jednog jutra odlučio da svemu dodam i malo smisla. Počeo sam raditi vakve kaiševe, na "prvu", bez olovke i bez ikakve pripreme. Stilovi su različiti, ali to mi nije bitno. Bitno je da ruka radi i da svaka priča ima jasan početak i kraj. Kako je skoro svaka priča počinjala s nekom noćnim šetačem, "seriju" sam nazvao NIGHTWALK.
Obično, ćim završim s kafom, završavam i s crtanjem, a onda i zaboravim šta sam radio. Neki dan sam prelistao Nightwalk-ove i vidio da ih ima i dobrih. Sad ih prikupljam (pošto ih ima svuda), pa kad ih skeniram, ispravim, dovršim nedovršene, počinjem (najzad) da popunjavam "moju strip galeriju".

Saturday 17 September 2011

OPET TI NOVINARI

Pet godina raditi na nečemu, postići koliki-toliki rezultat i onda se pojavi naslov u novinama koji sve to može vrlo lako da baci u vodu. Riječ je o tekstu koji je juče (16. 09. 2011.) izašao u "Vijestima" u rubrici "Kultura", pod nazivom "Strip nije isplativ".
Nisam novinar, ali se razumijem u neke stvari vezane za taj posao. Jedna od njih je da naslov teksta , ako želiš da ga iko pročita, ne smije biti i zaključak. Da je naslov ovog pomenutog teksta bio npr. "Da li je strip isplativ?" vjerovatno bi zaintrigirao više čitalaca. Ovako, ako uzmemo u obzir činjenicu da većina naroda čita samo naslove (naročito one u kojima je dat i zaključak), velika je vjerovatnoća da tekst nisu pročitali upravo oni ljudi na koje sam apelovao u intervjuu.


Slijedeće što mi je zasmetalo u istom tekstu je što su moje mišljenje, da je interesovanje za strip kod nas poraslo, opovrgli suprotnim mišljenjem profesora Fakulteta likovnih umjetnosti - Cetinje, Suzane Pajović Živković i Lazara Pejovića. Oboje su mi prijatelji iz studentskih dana i jako ih cijenim, ali se ne slažem s njihovim mišljenjem da ne postoji interesovanje za strip. Već godinama se bavim stripom, a poslijednjih pet godina se bavim i proučavanjem istog, trudeći se da povećam zainteresovanost javnosti i donekle u tome uspio. S toga bi njihove izjave trebalo tumačiti kao lične stavove, a nikako iz njih izvlačiti konačan zaključak (i još ga spičiti u naslov). Lazar Pejović je kao dokaz za ispravnost svog stava naveo primjer neke engleske kompanije koja je htijela da angažuje studente Fakulteta likovnih umjetnosti da rade strip na zadatu temu, a koja nije htjela da plati ni 50 evra po strani (tabli). Tu moram da objasnim neke stvari:
Naše crtače "stranci" ne angažuju zbog "izuzetnog talenta" ili nedostatka talentovanih crtača u tim zemljama, već iz čisto ekonomskih razloga. Žašto bi angažovali nekoga da ima radi tablu stripa za 500 (i više) evra, kad ovdje mogu naći nekoga ko će isto raditi za 200. Ta engleska kompanija je krenula još bezobraznije i pokušala da angažuje studente iz jedne siromašne zemlje, misleći (srećom, prevarili su se) da će ovi to raditi budzašto. Ipak, to je jedan izolovan primjer, koji ne može biti i mjerilo.


Neke izjave koje sam dao za ovaj tekst tokom razgovora s novinarkom su izmješane s Lazarovim izjavama, pa neki djelovi teksta izgledaju zbunjujuće. Neću sada navoditi te detalje, ali jedan meni vrlo važan detalj moram ispraviti. U razgovoru sam rekao da sam po zanimanju grafički dizajner, a ne i da sam diplomirao isti na FLU - Cetinje, kako stoji u tekstu. Da ubuduće ne bi bilo zabune - studirao sam grafički dizajn, apsolvirao i izgubio interesovanje za isti (iako se ponekad prihvatim nekog dizajnerskog poslića). DIPLOMIRAO NISAM I NEĆU!!!

Friday 16 September 2011

AKCIJA

"Šta nedostaje da bi strip zaživio u Crnoj Gori?", upitala me juče novinarka "Vijesti".
Crtači?!? - Ne. Postoji Udruženje strip autora Crne Gore, koje broji desetak članova, ja radim, a siguran sam da postoji još "frilansera" koji se trude da negdje nešto objave. Volje?!? - Ne. Svi radimo i imamo materijala za objaviti. Izdavaštvo?!?...
E to je to. Gdje kod nas objaviti strip? Osim novinskog stripa, koji se gaji već izvjesno vrijeme, nemamo apsolutno ništa. Devedesetih se još i moglo nešto objaviti, ali samo u nekim magazinima koji i nisu bili namjenjeni stripu i to ne više od dvije strane. Ne preostaje ništa drugo, nego naći agenta koji radi za strance i nadati se da će vas progurati "negdje tamo". Jedini kome je to pošlo za rukom je Tihomir Čelanović i svaka mu čast. Ipak, kakve su šanse da mi taj strip pročitamo kod kuće?...
Šta treba uraditi da se kod nas pokrene bilo kakvo strip izdanje. Evo jednog primjera i jasnog objašnjenja kako to funkcioniše: "...Metal Hurlant – sjemeni časopis Humanoida - osnovali su dva crtača, jedan scenarist i jedan financijer. Ovo zadnje mi se čini užasno važnim, jer je solidna financijska osnova ono na čemu općenito krahiraju naša izdanja. Pokretati bilo što a da nije riješen problem ne samo osnovnoga kapitala već i kontinuiranog priljeva prihoda..." (izvor: http://www.darkomacan.com/)
Hoće li se išta promijeniti?!? Da ste me to pitali prije mjesec dana, vjerovatno bih vas naučio desetak novih psovki, ali IZGLEDA DA STIŽU BOLJA VREMENA. Dobio sam ponudu jedan strip objaviti u inostranstvu (ne tako dalekom), a što je još važnije, dobio sam i ponudu da pokrenem nešto i kod nas i to sa obezbijeđenim finansijerom. Još uvjek nemam prava govoriti o kome se radi, ali kreće se u akciju. Što je još važnije, nisam sam. Treba da nadjem još dva crtača koji bi uradili po jedan album. Neke već imam u planu, ali ne bi bilo loše da se jave oni koji misle da su dovoljno zreli za jedan ozbiljniji poduhvat. Javite se.

(work in progress) iz stripa koji ide "preko"
Strip je prvobitno rađen za konkurs pod nazivom "1000" koji je objavio Macan prije par godina, a koji nikada nisam poslao (srećom jer je bio krcat grešaka). Sada radim ispravke i do nove godine bi trebalo da ugleda (daleko) sunce.

Thursday 15 September 2011

NOVINE - TV

Ne mo'š s njima, ne mo'š bez njih. Novinari su vrlo važni, kad se radi nešto poput HSF-a. Možeš da dovedeš BOGA-OCA kao gosta, ali ako to nije zabilježeno, kao da nije ni bilo i zato je zlatno pravilo: ZOVI IH NA VRIJEME. Ja se baš i ne pridržavam toga, pa mi se dešava da dajem itervjue u najgore vrijeme i kad je najveća frka. Zato uglavnom zaboravim da kažem najvažnije stvari, a nalupam se nepotrebnih gluposti kao sretan. Ipak, neke stvari se vremenom nauče i uvježbaju. Npr. žalio sam se Darku Macanu kako su na prošlogodišnjem festivalu, kada me je snimala televizija, svi primjetili da sam neobrijan, a da niko nije imao pojma o čemu sam pričao. Čovjek mi je objasnio vrlo jednostavnu stvar: kada te snima TV, samo se smiješi i svi te gledaju pozitivnije. To sam primjenio ove godine i sve je ispalo OK. Čak su i pamtili šta pričam. "Nisam znao/la da se baviš karikaturom." Ne bavim se karikaturom nego stripom, ali to je mnogo bolje nego: "Mogao si se obrijat za TV, stvarno si neuredan."

"Neuredan" u razgovoru s novinarima.

Novinari su jako brzi ljudi, pa se ne treba nadati da postavljaju pitanja na koja želiš odgovarati. Postave neka najosnovnija pitanja, pa ako se ne raspričaš i ne skreneš temu na pravu stranu - piši propalo (čast izuzecima). Mene lično najviše nervira pitanje o stanju stripa u Crnoj Gori, a uporno me prati još od prvog festivala. Ne znam šta me više nervira, situacija u kojoj se nalazi strip i autori kod nas ili samo pitanje. Drugo pitanje, s kojeg odmah skrećem na bilo koju temu je: Zašto se baviš stripom? (Što te boli...) Pitanja na koja rado odgovaram su ona vezana za sam festival i za goste festivala. Najsrećniji sam kad "zarobim" nekog od gostiju, pa ga prepustim novinarima. Ove godine mi je to baš išlo za rukom, a rezultat je odličan tekst koji je izašao u "Vijestima", a koji možete pročitati ovdje. Na istoj adresi je i tekst koji je o HSF-u napisao ovogodišnji gost iz Slovenije, Iztok Sitar.

Wednesday 14 September 2011

IN MEMORIAM



Nema ga više. Pokušavali su više puta i najzad su uspjeli. Sahranili su KLUB HERCEGNOVSKOG POZORIŠTA, danas u 18:00h. Poslijednje utočište ljubitelja kulture, muzike i umjetnosti više ne postoji, bivše je, pokojno je. Tu smo mogli slušat muziku koja nam nije "naređena", gledat izložbe koje nisu bile "obavezne" i ako ništa drugo, razgovarat o temama koje nisu politika i kladionica. Sad je gotovo. Ostaje povlačenje u kuće ili prilagođavanje. Zbogom Pozorište, uvjek ćemo te pamtiti. Hvala na svemu.

http://www.youtube.com/watch?v=WlBiLNN1NhQ

BEZ KOMENTARA































Saturday 10 September 2011

TOLIKO O HSF-u

Kao što sam obećao, napisaću još ponešto o gostima ovogodišnjeg HSF-a. Krenuću redom, onako, kako su stizali u Herceg Novi i neću se puno baviti njihovim biografijama, već njihovim boravkom i predstavljanjem u gradu.
Prvi je, još 28. avgusta, iz Zrenjanina stigao Branko Đukić. Došao je s namjerom da na HSF-u predstavi časopis STRIPOLIS koji je on pokrenuo prije skoro tri godine. Imali smo pet dana za dogovor o promociji i postavci izložbe koja će pratiti istu. Pošto je, kao i većina autora i ljubitelja stripova koje sam imao prilike da upoznam tokom ovih pet godina, koliko postoji Hercegnovski strip festival, Branko jedan izuzetno inteligentan i prijatan čovjek, dogovori i nisu oduzeli mnogo vremena. Tako je ostalo dovoljno vremena da razglabamo o našoj najomiljenijoj temi - stripovima. Branko voli autorski strip i više cijeni njegovu umjetničku stranu, a zanemaruje komercijalu. Na sebe je preuzeo (super)herojski zadatak, da kroz svoj časopis predstavi autore sa svih strana svijeta, a da pri tom predstavi upravo radove koje su ti autori i autorke radili, ne u komercijalne svrhe, već za svoj gušt. Samim tim, u stripolisu su predstavljeni njihovi najiskreniji, a možda i najbolji radovi.

Stripolis

31. avgusta su nam se pridružili Gašper Rus i Domen Finžgar iz Ljubljane, takođe da predstave časopis za koji rade, a koji se zove STRIPBURGER. Momci su u početku bili malo "stegnuti" i promociju su shvatili vrlo ozbiljno, što nije ni čudo, jer iste stvari rade svuda po zapadu, a tamo je sistem malo drugačiji negi kod nas. Ipak, nije trebalo puno vremena da shvate da je Hercegnovski strip festival malo opuštenija varijante onoga što se radi "tamo". Promocija Stripolisa i Stripburgera održala se isto veče, u prostorijama robne kuće Novito u centru grada. Kao i Stripolis, promocija Stripburgera je propraćena kvalitetnom izložbom plakata i stripova, među kojima su mnogi bili originali (iz njihovog albuma "Greetings From Cartoonia"). Na ovim izložbama smo mogli vidjeti radove više od četrdeset autora i autorki.

Greetings - Stripburger

2. septembra stigao je Darko Macan. Moram priznati da sam imao tremu. Veliko ime u svijetu stripa, a redovno pratim i njegov blog, gdje sam stekao utisak da je Darko nezgodan i opasan lik. Pogriješio sam u potpunosti. Njegovu izložbu smo otvorili isto veče u foajeu Dvorane "Park", a to je ujedno bilo i zvanično otvaranje 5. Hercegnovskog strip festivala.S njim je festival i završio, nakon predavanja u Klubu Hercegnovskog pozorišta. Darko je svoj boravak u Heceg Novom proveo uglavnom spavajući.

Darko Macan

Istog dana, stigao je iz Slovenije Iztok Sitar, čovjek koji je držao i podizao atmosferu tokom cijelog festivala. Imao je izložbu u Klubu HP i oduševio sve prisutne radovima, raspoloženjem i duhom. Pamtiće Hercegnovski strip festival po jegnjetini ispod sača i Nikšićkom pivu.

Iztok Sitar

Poslijednji je na HSF stigao Drako Perović, 4. septembra. Iako je izložbu u foajeu Dvorane "Park" imao tek sutradan, odmah se prešao u akciju na radionici "Strip Dvoboj". HSF-u je nacrtao i poklonio dva crteža većeg formata, koji će krasiti neke od budućih izložbi.

Darko Perović

Irena Jukić Pranjić je takodje bila sa nama, uz pomoć "moderne tehnologije". Predstavila nam je knjigu "Ženski strip na Balkanu", govorila o "Emisiji emocija" i uljepšala nam cijeli festival. Iskreno se nadam da ćemo imati prilike ponovo da je ugostimo (bila je na prvom HSF-u) zajedno sa Dunjom Janković i Ninom Bunjevac, čije su izložbe pratile promociju.

Irena Jukić Pranjić

A ŠTA RADE nakon HSF-a?!?

Branko priprema treći broj Stripolisa i maže se nakon sunčanja na "blatnoj plaži",
Gašper sabira utiske i slaže intervju koji su stripburgeraši radili s Macanom,
Domen tamani masline i sir iz ulja koje je kupio na hercegnovskoj pijaci,
Darko (Macan) uredjuje svoje blogove i uživa na Pagu,
Iztok pokušava da nabavi sač.
Darko (Perović) navija za Partizan,
Irena priprema englesko izdanje knjige i
SVI CRTAJU STRIPOVE!!!

Monday 5 September 2011

DAN TREĆI


Kasnili smo (čisto da održimo tradiciju HSF-a), ali je bilo dobro. Kaže narod da je ovo najbolja izložba na festivalu. Promocija STRIPBURGERA i STRIPOLISA je u svakom slučaju veliko osvježenje na HSF-u. Branko Đukić je fino objasnio kako je to objavljivati autorske stripove u Srbiji, a i momci iz Stripurgera su dobro savladali jezik, pa sad znamo i kako je u Sloveniji. I jednima i drugima želimo da potraju još dugo i da im broj čitalaca raste.
Radionica više nego uspješna - još jedan kompletiran strip. Danas nakon izložbe Darka Perovića očekujemo navalu, jer crtamo po majicama. Biće gužve i kvalitetnih crteža. To ne valja propustit.


Sunday 4 September 2011

DAN DRUGI


Drugi dan je prosao sjajno. Uprkos utakmici (Crna gora - Hrvatska), Izložba Iztoka Sitara (Slovenija) je bila posjećena. Ne tvrdim da je strip nadjačao sport, nego je to rezultat srećne okolnosti što u prostoru u kome je bila izložba (klub Hercegnovskog pozorišta) ima i TV na kome se mogao pratiti rezultat.
Izložbi je prethodila, a nakon izložbe je i nastavljena radionica, za koju tvrdim da je najuspješnija do sada. Uradjeno je nekoliko stripova u cjelini i cjelosti, od kojih neki zaslužuju i da budu objavljeni (nekad negdje), a aktivno je učestvovala i publika, među kojima se našlo i par jako dobrih crtača i crtačica. Vrlo prijatno izneneđenje.
Šta će biti dalje vidjećemo danas u prostoru bivše robne kuće Mješovito, gdje će se predstaviti Stripburger i Stripolis, nakon čega slijedi još jedna radionica - STRIP DVOBOJ, za koju, sudeći po broju pitanja koje nam postavljaju, postoji veliko interesovanje. Vidimo se večeras!!!

Saturday 3 September 2011

DAN PRVI

Otvorili smo festival, svečano, koliko se moglo u noći kada su "vanžne" utakmice igrale i Crna Gora i Srbija. Najvažnija sporedna stvar na svijetu je nadvladala najsporedniju važnu stvar na svijetu. Ali, nema veze, bilo je naroda i to mladog, kome strip (budućnost) i pripada.
Festival je otvoren izložbom Darka Macana u foajeu Dvorane "PARK". Macan je iskusan, pa je s njim lako saradjivati, a izložba je dobra. Dokaz je publika koja nije bila tu samo da se "bude". Šetali su od table do table (sve originali) i pažljivo razgledali detalje, a ne kao neke druge izložbe gdje nakon govora aplaudiraju i izadju. Šta Macan ima da nam kaže, čućemo poslijednje večeri festivala, a večeras, u klubu Hercegnovskog pozorišta izlaže Iztok Sitar. Biće gužve, dođite.